Svoju izložbu u Tunelu Grič Sokić je naslovio posegnuvši za pojmovima „Fizika“ i „Metafizika“, s time da ih uzajamno dijeli horizontalnom linijom na način razlomka. Nipošto slučajno. Linija razlomka simbolizira, naime, onu krajnje skučenu graničnu zonu između fizike i metafizike u kojoj se odvija umjetnost. Ona također na simboličan način dijeli nadzemni svijet od onog podzemnog. Uslijed infrastrukturne i moralne krize nadležnih muzejsko-galerijskih institucija izložba je, naime, bila prisiljena sići u podzemlje. U nešto što nalikuje beskonačnoj spilji. Morala je iznova promisliti prostor te ga osloboditi patvorenih birokratskih konotacija; s njime se stopiti i u njemu se rastvoriti. Od obilja lucidnih segmenata prerasti, zajedno s tunelom, u moćnu i nedjeljivu cjelinu. Kućica iz Odmora na dači i crvene konjice sada je ugljenom izravno iscrtana na zaobljenom sirovom zidu. Na što nas to podsjeća? I životinje jasnih kontura „lebdjele“ su zidovima Altamire ili Lascauxa! PosljednjiSokićev rad Tog ljeta je more bilo slanije svojim pak muklim zvukom automobilskog brisača kao da odbrojava i briše vrijeme. Uporno i repetitivno. A zajedno s vremenom nužno briše ina konvencionalan način shvaćen prostor. Zaziva, zapravo, praprostor, koji neće ispariti u vječnosti. On, naime, jest vječnost.