„Baš kao što je i proces prihvaćanja traume svojevrsna potraga u svijesti osobe za afirmacijom svoje traume te potragom za svojim identitetom poslije traume, tako su i objekti na fotografijama autora uobličeni kao dokazni materijali koje je potrebno potanko istražiti da bi se postavili oči u oči s traumom koja se odvila u prošlosti. No, na stolu izloženi predmeti nisu jedini akteri koji komuniciraju zbivanje traumatičnog doživljaja u obiteljskom domu – odsutnost ljudskosti, manjak interakcije predmeta s njihovom okolinom, osjećaj neizvjesnosti koji se stvara kroz smišljeno pročišćene predočene predmete koji u koloritu sadrže natruhe trulog žutila i time doprinose općoj atmosferi zazora i ambivalentnoj prirodi prizora. Buvinić se kroz izložene fotografske radove ogoljava, na stol postavlja i fragmente svog življenog iskustva i time potiče dijalog o ranjivosti i konfuznosti koju ostavljaju nemili događaji iz prošlosti. Svojim radom, autentičnošću i otvorenim pristupom autor daje i svoj doprinos destigmatizaciji i reprezentaciji teme obiteljskog nasilja u široj javnosti.” – Leopold Rupnik, kustos izložbe

“Obiteljski stol, na simboličkoj razini, za mene predstavlja mjesto koje svjedoči o dinamici ljudskih odnosa unutar obitelji te ga na konceptualnoj razini uspoređujem sa stolom na kojem se vrši autopsija. Reminiscencijom događaja obilježenih traumom, kao i naknadnim konstruiranjem situacija iz osobne prošlosti, forenzički pristupam svakodnevnim predmetima kao prema svjedocima koji su utjecali na izgradnju mojeg identiteta. Na taj način otvaram prostor imaginacije i mogućnost promjene percepcije obiteljskog doma.” – Ivan Buvinić, autor izložbe