Kipke svoje najnovije referiranje na institucije, odnosno njihovu arhitekturu, iskazuje multimedijalno realiziranom izložbom Dismantling Structures, sačinjenom od sedam slika na platnu, kratkog eksperimentalnog filma i jedne fotomontaže. Raspon djelatnosti uprizorenih institucija/ zgrada nadasve je širok, obuhvaća područje politike (Hrvatski sabor i nekadašnji CK SKH – popularna kockica), pravosuđa (Državno odvjetništvo), medija (Novinarski dom i nekadašnji Vjesnik), gospodarstva (Agrokor) i kulture (Muzej suvremene umjetnosti). Zgrade pobrojanih institucija, zahvaljujući načinu kako ih Kipke slika, jedva su raspoznatljive. Smještene na neutralnu sivu pozadinu, one su demontirane, štoviše doslovno zgužvane. Zbog toga kao da tvore vlastite mandorle, ili preciznije antimandorle, s obzirom da u srednjovjekovnom slikarstvu takav način prikazivanja označava pozitivno izdvajanje, a Kipkeovo mišljenje u ovom je slučaju, dakako, posve suprotno.

(izvod iz teksta Vanje Babića: Dramatična monotonija)

Izostanak situacionističkih diverzija u Hrvatskoj – osim nekoliko izuzetaka (jedan je Crveni Peristil) – možda je dobar poticaj za demontažu nekih zagrebačkih objekata. Pogotovo stoga što već desetljećima iste arhi-strukture proizvode frustracije gradskih žitelja. One su (devijacije) tek planovi, drugačiji prikazi postojećih objekata, što ne umanjuje njihov potencijal „arhitekture nove“.

(izvod iz teksta Željka Kipkea: Arhitektura nova / Objekti u demontaži)