Vladimir Novak u svom je stvaralaštvu složena umjetnička istraživanja postavio kao jasno zacrtane probleme koji se podjednako trebaju rješavati kao fizička, ali i kao mentalna zadaća, te je sklon paralelnom istraživanju umjetničkih procesa i kontemplaciji. Čistoća kreativne misli osnovni je pokretač njegovog vizualnog izražaja kojem je svakako jedno od važnih polazišta sam fizički proces nastanka rada. Po svojoj artificijelnoj impostaciji, Novakov opus imanentan je vremenu, ali ujedno zaziva povijesne avangarde redukcionističkog predznaka. Moglo bi se reći da je autor najbliži načelima minimalističke umjetnosti, koja je svela likovni medij na samo njegovo počelo, osnovu ili praiskon, odnosno ogolila ga od fabuloznosti, simbolike i ostalih narativa. Na takvim principima Novak propituje vlastita poimanja skulpture ali i njene korelative s arhitekturom, gradnjom i oblikovanjem prostora. Fokusirajući se na procesualnost rada i pitanja prostornosti, svoje kiparske objekte i instalacije izvodi u različitim tehnikama i medijima, a u Galeriji Kranjčar izlaže one pretežno izvedene glatkim monokromnim čeličnim pločama. Recentni radovi Vladimira Novaka čistih su formi i monumentalnih formata, a unatoč njihovom statičnom dojmu oni diskretno, više mentalim nego li fizičkim putem, sugeriraju vremensko kretanje i svoje trajanje koje je započelo idejnim začećem, nastavilo se procesom produkcije i izlaganja, a nastavit će se u budućim prostornim i oblikovnim skulpturalnim modifikacijama.

Čistoća kreativne misli osnovni je pokretač njegovog vizualnog izražaja kojem je svakako jedno od važnih polazišta sam fizički proces nastanka rada. Po svojoj artificijelnoj impostaciji, Novakov opus imanentan je vremenu, ali ujedno zaziva povijesne avangarde redukcionističkog predznaka. Moglo bi se reći da je autor najbliži načelima minimalističke umjetnosti koja je svela likovni medij na samo njegovo počelo, odnosno ogolila ga od fabuloznosti, simbolike i ostalih narativa te da ga čitamo tako što gledamo isključivo ono što on pokazuje ili kako je rekao Frank Stella: To što vidiš je ono što vidiš. Na takvim principima, odnosno na nasljeđu visokog modernizma, Vladimir propituje vlastita poimanja skulpture ali i njene korelative s arhitekturom, gradnjom i oblikovanjem prostora.

Kustos Izložbe: Mladen Lučić