Umjetnik mlađe generacije Tomislav Hršak vidljivost je na domaćoj likovnoj sceni stekao svojim inventivnim te sada već i prepoznatljivim tretiranjem pronađenih, najčešće odbačenih predmeta. Iz toga nužno proizlazi kako njegova umjetnička poetika izvire iz ready-madestrategije, koju će on katkada nadograđivati stanovitim konstrukcijskim postupcima u smislu usklađivanja odnosno suprotstavljanja dvaju ili više predmeta u vizualno koherentneznačenjske cjeline. Za Tomislavovo stvaralaštvo, međutim, ponajprije je indikativan ikarakterističan princip narativno uvjetovane asocijativnosti. O čemu je točno riječ? Svaki predmet što ga umjetnik odabire za izlaganje posjeduje, dakako, vlastite oblikovne karakteristike, a u prošlosti je nužno služio i nekoj konkretnoj namjeni. Ali, spomenutim unaprijed zadanim parametrima, kako formalnim tako i namjenskim, Tomislav pridodaje isvoju – iz stvarnih životnih događaja ili situacija generiranu – imaginaciju, uslijed čegaizloženi predmeti postaju bremeniti njegovom osobnom simbolikom, a u nekim primjerimačak i svojevrsnom ikonografijom. Jednostavnije rečeno, Tomislavovi predmeti u njegovoj interpretaciji prerastaju u galerijske artefakte/objekte, posredstvom čijih će vizualno-značenjskih karakteristika on – nerijetko na duhovit način – uobličavati i konkretizirati nekavlastita zapažanja o svakodnevnoj stvarnosti što ga okružuje. U kontekstu takva umjetničkog postupanja osobitu će, dakako, važnost, zadobiti i nazivi pojedinih artefakata u ulozi svojevrsnih asocijativnih ključeva za odgonetavanje autorove individualne simbolike.Naposljetku, kao nezaobilazan aspekt Tomislavova rada svakako valja spomenuti i njegov odnos naspram postamenta, kojega će – ukoliko procijeni da je potreban – za svaki artefaktoblikovati zasebno te ga tako, zapravo, posve integrirati u cjelokupnu umjetničku situaciju. U tom smislu na ovoj se izložbi kao nesumnjivo najindikativniji te koncepcijski najradikalniji primjer nameće rad pod nazivom Postament za izložbu, svojevrsna apsurdnim ludizmomprožeta minimalistička prostorna intervencija posredstvom koje nam umjetnik sugerira kako, zapravo, čitava galerija sa svim svojim eksponatima tvori tek jedan nedjeljiv i na klasičnompostamentu počivajući artefakt.

                                                                                                                                              VANJA BABIĆ