U radu pod naslovom Bez šuma tematiziram prostore Alpa, prostore na koje se uspinjemo i stječemo odnos s prirodom. Bowijeva misao odražava upravo važnost takvih prostora: ”Budućnost je na onima koji je vide i čuju. Za to se treba popeti na visine, sam sa sobom.’ Boravci u Alpskim prostorima, u mojim formativnim godinama, posebno u stjecanju odnosa prema prirodi, mogućnost izolacije i tišine ili ‘bez šuma’, trajno su odredili vrijednosti ali i surovost i neuhvatljivost prirode. Upravo ta kontradikcija okidač je ovog ciklusa slika. Istražujući svjesnost ovisnosti o prirodi, njene mijene, jer dovoljan je samo trenutak da priroda pokaže svoju okrutnost, da me iz osjećaja jedinstva s okolinom preplavi osjećaj velikog opreza, nelagode, ulazim u prostor dubokog poštovanja. Kao u prostorima reverzibilnih struktura gdje se tijelo uvijek iznova traži i pronalazi. Nismo više promatrači, prisiljeni smo iznova koordinirati sebe, izbačeni smo iz uobičajenih misli, onemogućeno je ponavljanje pokreta, izbačeni smo iz poznatog i udobnog. Iako izbjegavam rizične situacije u planini, one su često neizbježne. Njih pretvaramo u učenje, korak dalje u osobnom dosegu daljine. Pretvaramo ih u prednost koja uvijek iznova postavlja nove prepreke.

Da bih se izrazila formalno, slikam planinske predjele, ogoljene prostore, bez šuma,, ali i šumu, na rubu apstraktnog i figurativnog prikaza s povremenim elementima poput realistično prikazanih skijaša, planinara ili skijaške žice koja nas jasno smješta u sadašnjost, a pri čemu nastojim implementirati osjećaj koji nastaje tog trenutka.

U većini područja alpskog prostora, posebno u manjim kulturnim i ekonomskim područjima, globalizacija, koja bi mogla narušiti upravo tu mogućnost sjedinjavanja s prirodom, nije rješenje jer takve regije ne mogu pratiti tempo globaliziranog svijeta i vjerojatnije je da će ih progutati. Kao da budućnost ovih prostora, što je još jedno od mojih pitanja, ovisi o tome imaju li te regije ponuditi nešto čime se mogu suprotstaviti globalno funkcionirajućem svijetu sa svojim zakonima i pravilima, te ga na taj način osporiti. Održivost, kao često korišteni termin ljudske strategije planiranja odnosa čovjeka i prirode, na pragu je najveće dileme naše budućnosti. Baš tamo, na vrhovima Alpa, postavljaju se najteža pitanja ljudskog opstanka.