Matej Knežević (liječnik po obrazovanju) vizualni je umjetnik koji je svoj umjetnički put započeo prije petnaestak godina te svojim inventivnim i originalnim radovimastekao naklonost publike i kritike. Nakon što se okušao u klasičnim disciplinama (crtež, slikarstvo, kiparstvo) uskoro odabire multimedijalne instalacije kao svoje prepoznatljivo izražajno sredstvo. Njegov je likovni izraz prožet duhovitim detaljima što proviruju iz smislene cjeline pomno zamišljenih i precizno realiziranih ambijentalnih instalacija kojima na originalan način komentira socijalne i egzistencijalne probleme našeg društva. Knežević ne analizira i ne secira samodevijacije koje su dovele do sustavnog urušavanja općih kulturoloških i civilizacijskih vrijednosti, već nam smislenim sitnim podvalama nudi mogućnost da ih, održavajući zdravi duh, prevladamo. Od 2018. godine Matej sve češće uključuje pojmove iz medicinske teorije i prakse u svoj konceptualni umjetnički diskurs te kreira impozantan stvaralački opus koji je po svom narativu jedinstven u dosadašnjoj hrvatskoj produkciji suvremene umjetnosti. Njegovi multimedijski ambijenti bazirani na uporabi medicinskih ready-made predmeta spajaju osobni, profesionalni i obiteljski kontekst s univerzalnim obilježjima i vrijednostima što dovodi do iznenađujućih rezultata pomaknutog značenja koji nas uvode u svijet u kojem sve jest, ali i ništa nije, u onaj svijet gdje faktično postaje relativno.

Pažljivo praćenje novi je ambijent Mateja Kneževića kojim autor nastavlja sa svojim tematsko specifičnim  preplitanjem medicinskog i umjetničkog diskursa, čiji je prvi dio bio prezentiran u Gradskoj galeriji Labin, dok je drugi dio te jedinstveno osmišljene cjeline sada postavljen u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Ambijentalna instalacija zamišljena je kao work in progress, a bazirana je na pojmu repetitivnosti koji prvenstveno dolazi iz medicinskog okružja, gdje je repetitivnost dio svakodnevice i pomoću koje liječenje permanentno napreduje. Kako bi se to ostvarilo nužno je pažljivo praćenje pacijenta u svim fazama bolesti, kao što je potrebno pratiti i tijekoveumjetnosti ako se želi u njoj sudjelovati i težiti kreativnoj inovativnosti. Izložba predstavlja i svojevrsnu autorovu introspekciju koja uključuje protok vremena te se autor prvotno vraća u djetinjstvo kada je gledao crtane filmove iz francuskog serijala La Vie s kraja osamdesetih godina proteklog stoljeća, a koji prikazuje zgode i nezgode iz života obitelji eritrocita. Na tim je crtićima, kako sam kaže, odrastao, a možda su oni indirektno i prejudicirali njegovo današnje zanimanje koje se, između ostaloga, manifestira i kirurškim zahvatom koji je ilustriran na središnjem zidu galerije nizom fotografija što se dijagonalno uzdižu poput statističkog dijagrama. Oko tog centralnog akcenta izložbe Knežević nizom predmeta, od koji je veći dio bolnički namještaj, gradi ambijent koji osim što ilustrira njegu i brigu za pacijente, odnosno stvara iluziju njihova bolničkog praćenja i pažnje kojom su okruženi, progovara o Duchampovoj tezi da je svaki predmet koji se izloži u muzejskom ili galerijskom prostoru umjetničko djelo.

Pojmovi repetitivnostI, pažnje i praćenja uključeni su i u postulate postmoderne koje se današnja umjetnost još uvijek nije u potpunosti oslobodila, a na kojima djelomično počiva i stvaralaštvo Mateja Kneževića. Međutim postmodernistički relikti Kneževiću služe isključivo kao nadopuna i ilustrativni dio njegovog složenog neokonceptualnogizričaja kojim, u svojim estetsko zaokruženim projektima, iskazuje izrazitu senzibilnost i osjećaj za socijalnu pravdu kao i što suptilno brine o mentalnoj i fizičkoj higijeni članova društva kojem pripada.

Mladen Lučić (iz teksta)

Matej Knežević rođen je 27.06.1983. u Slavonskom Brodu gdje je završio gimnaziju. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 2002. gdje je diplomirao 2008., dok je  Specijalizaciju iz urologije završio 2015. godine. Od 2016. godine specijalist je urologije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu. Vizualnom umjetnosti bavi se od 2009. godine uglavnom kreirajući multimedijalne ambijente. Od 2013. godine izlagao je na tridesetak skupnih i šesnaest samostalnih izložbi između ostalih u Art radionici Lazareti u Dubrovniku, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu, RU Gallery u New Yorku i Atelierima Žitnjak u Zagrebu.  Dobitnik je Dekanove nagrade Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2008., te nagrade „Radoslav Putar“ za najboljeg mladog suvremenog umjetnika Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu 2017. godine. Voditelj je hibridnog umjetničko-medicinskog prostora “Ligatura” na Odjelu urologije Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu.

Živi i radi u Zagrebu