KONTRA STRUJE
Ne vjerujem razumu prilikom odluke o odabiru motiva i sadržaja slika. Taj se »odabir“ mora događati i dogoditi u dubljim slojevima, iza razuma, iza uma, u ne-umu …
Pred-umno ili ne-umno, nije važno, samo da nije čitljivo na mentalnoj razini, da govor slike ostaje “bespredmetan” i da slika ostaje što bliže tome i što više takva kakva je u prirodi, kao što to radi i priroda sama ….
I stoga, što se slike (slikarstva) tiče, ništa mi ne znači:
1. Riječ PROJEKT (jer mentalno planiranje nema puno veze sa slikanjem, pogotovo ne u početku)
2. Riječ KONCEPT (jer koncept uništava primarnu spontanost, “neiskvarenost” slike)
3. Riječ STUDIJA (jer nikad ništa ne naučimo, a slike ne služe za učenje i razumijevanje, već za osjećanje i čuđenje)
4. Riječ SERIJA (jer me podsjeća na duhomorni monotoni rad za pokretnom trakom, što slikanje definitivno nije)
5. Riječ CIKLUS (jer sve se mijenja i nema granica)
6. Riječ KUSTOS (jer ima previše očajnih kustosa parazita, a dobar kustos ionako može biti jedino slikar sam)
7. Riječ INTELEKTUALAC (jer ako slikarsko putovanje nije prvenstveno igra, već odraz intelekta, koji zamišlja da nešto zna, onda je ono dosadno, predvidljivo i štetno)
8. Riječ TEORIJA (jer tumači i na taj način zatvara, razdvaja, ograničava i siluje, a umjetnost to ne podnosi)
9. Riječ RAZUMIJETI (jer slikarstvo nije ni znanost ni filozofija, ali ako uspoređujemo onda bi puno prije bila kao glazba i poezija, gdje razum gubi svako značenje)
10. Riječ SUVREMENA (jer suvremeno je sve manje slobodno, a sve više pristojno, ograničavajuće, preusko, neživotno, izračunato, proračunato, sumnjičavo, podmuklo, lažno, bezosjećajno, licemjerno, neprirodno, kičavo i frustrirajuće, a slikarstvo mora sve to odjebati ako želi da slobodni duh u njemu preživi)?
