Fotografijom se Slavka Pavić započela aktivno baviti 1951. godine kada se na poticaj supruga, također fotografa Milana Pavića učlanila u Fotoklub Zagreb, koji je u to vrijeme osim velikog broja amatera okupljao i profesionalne fotografe ko što su npr. Tošo Dabac, Marijan Szabo, Mladen Grčević, Vladimir Horvat, Milan Pavić i drugi i bio važno mjesto učenja i razmjene informacija o fotografiji. Upravo je Tošo Dabac odigrao ključnu ulogu potaknuvši Slavku Pavić da prvi put izlaže. Iste te 1951. prvi put se svojim radom predstavila publici izloživši Portret mladića na Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije održanoj na Zagrebačkom velesajmu. U međuvremenu Slavka Pavić se formirala kao autorica prepoznatljive autorske poetike. Također je svojim znanjem i savjetima odgojila generacije u Fotoklubu Zagreb, ujedno je osnovala Žensku sekciju Kluba i organizirala njezine godišnje izložbe koje su se odvijale pod pokroviteljstvom Fotosaveza Jugoslavije, čime je znatno pridonijela vidljivosti i prisutnosti ženskog fotografskog djelovanja.

Oduvijek poznata među ljubiteljima fotografije, Slavka Pavić je širu popularnost zadobila posljednjih desetak godina zahvaljujući nekolicini projekata: 2012. godine predstavljena je samostalnom izložbom na Festivalu Hrvatske u Francuskoj – Croatie, la voici u Cité nationale des arts u Parizu, dvije godine kasnije priređena joj je velika retrospektivna izložba u Muzeju grada Zagreba, koja je doživjela i nekoliko gostovanja, primjerice na međunarodnom festivalu fotografije Spilimbergo Fotografia, te joj je 2015. Hrvatski fotosavez objavio monografiju „Slavka Pavić: subjektivna fotografija“, autorice Branke Hlevnjak.